Za prijenos velike količine podataka preporuča se uporaba vanjskih tvrdih diskova. To su analogi internih tvrdih diskova koji ne zahtijevaju instalaciju unutar sistemske jedinice i mogu se povezati s računalom koje radi.
Nužno je
Korisnički priručnik za tvrdi disk
Upute
Korak 1
Započnite odabirom faktora oblika tvrdog diska. Najčešće možete pronaći modele široke 3,5 ili 2,5 inča. Vanjski tvrdi diskovi prve kategorije prilično su glomazni i teški. Ti tvrdi diskovi najčešće trebaju 220-voltnu mrežnu vezu. Ova činjenica značajno smanjuje njihovu pokretljivost. Dvije glavne prednosti vanjskih tvrdih diskova s 3,5-inčnim faktorom oblika su veliki kapacitet diska i velika brzina obrade.
Korak 2
Druga važna karakteristika je kapacitet diska. Suvremeni USB tvrdi diskovi mogu imati od 250 GB (2,5) do nekoliko terabajta (3,5). Ne štedite na kupnji malog tvrdog diska ako vam nije potreban.
3. korak
Treća važna karakteristika je brzina obrade podataka. Podijeljen je na nekoliko osnovnih parametara: brzinu vretena i brzinu komunikacije između medija i uređaja na koji je povezan. U slučaju da vam je važna brzina prijenosa, kupite vanjski tvrdi disk s USB 3.0 ili eSATA sučeljem.
4. korak
Svakako obratite pažnju na dostupna vanjska sučelja tvrdog diska. Preporučuje se korištenje USB kanala za povezivanje s većinom uređaja, poput osobnog računala ili televizora.
Korak 5
Obratite pažnju i na dizajn vanjskog tvrdog diska. U ovom se slučaju ne radi samo o izgledu. Neki USB tvrdi diskovi imaju metalno kućište. To malo povećava njihovu težinu, ali omogućuje uređaju da bude robusniji.
Korak 6
Neki vanjski tvrdi diskovi zahtijevaju odjednom spajanje dva USB porta. Informacije se obično prenose preko jedne, a druga je potrebna za napajanje tvrdog diska. Ovi diskovi nisu uvijek prikladni za upotrebu s prijenosnim računalima i televizorima.
