Telefon je odavno prestao biti sredstvo isključivo glasovne komunikacije. Suvremeni pametni telefoni prijenosna su računala koja vam omogućuju pristup Internetu na zahtjev. Na mnogo je načina ovaj pristup komunikaciji postao moguć zahvaljujući razvoju 3G i 4G mobilnih tehnologija. Koja je razlika između ovih standarda i uređaja koji s njima rade?
3G i 4G tehnologije
Nekada je uvođenje 3G tehnologije bilo pravi proboj koji je korisnicima omogućio da više ne ovise o žicama i stolnim računalima. Prijenos paketnih podataka, koji koriste 3G mreže, omogućuje brzinu veze do 2 Mbps, opseg radne frekvencije - 2100 MHz. Te su karakteristike dovoljne za gledanje filmova, video komunikaciju, brzi pristup web mjestima. Zahvaljujući podjeli koda signala, kada je svakom prijenosnom kanalu dodijeljen vlastiti kôd, postalo je moguće riješiti se prekida komunikacije prilikom kretanja.
Daljnji razvoj bežične komunikacije doveo je do stvaranja 4G tehnologije. Njegova glavna razlika od 3G je uporaba protokola za paketni prijenos podataka, dok 3G koristi i komutaciju krugova i paketa. U paketnom prijenosu, cijela količina podataka podijeljena je na male dijelove koji sadrže podatke o primatelju i pošiljatelju. Paketi se mogu prenositi neovisno ili uzastopno. Zatim se prenesena poruka formira iz zasebnih dijelova u prihvatnom čvoru. U slučaju prometnog opterećenja, predviđena je međuspremnik za pohranu paketa. Prednost mreža s komutiranim paketima je u tome što se opterećenje ravnomjerno raspoređuje među svim korisnicima, a ako je pretplatnik u stanju mirovanja, njegov kanal mogu koristiti i drugi.
Brzina prijenosa podataka u 4G mrežama kreće se od 100 Mbps kad se korisnik pomakne i može doseći 1 Gbps za nepokretne objekte. Istodobno, opseg radne frekvencije je 2500-2700 MHz.
Izvedivost firmvera modema
Modemski firmver koristi se u pravilu za otključavanje uređaja koji radi na mreži određenog mobilnog operatera. Nakon treptanja modem se može koristiti s bilo kojim SIM karticama. To neće utjecati na situaciju s razlikama u 3G i 4G standardima. U ovom slučaju možemo dati primjer televizora s analognim TV tunerom kroz koji je tehnički nemoguće gledati digitalnu TV.
Modemi, pametni telefoni, tableti koji rade u 4G mreži podržavaju LTE ili WiMAX standarde. Odnosno, radne frekvencije uređaja moraju pokrivati opseg do 2700 MHz. Protokoli u 3G modemima rade s drugim frekvencijama, njihove antene jednostavno neće hvatati 4G mrežne signale ili ih slabiti. Stoga je nemoguće treptati 3G modem za 4G. To znači da rad u određenom frekvencijskom opsegu ovisi o tehničkim karakteristikama opreme, a ne o softveru.
