Baze podataka (DB) omogućuju vam pohranjivanje različitih podataka u obliku strukturirane tablice ili sheme nasljeđivanja za elemente koji sadrže potrebne zapise, grupirane po sličnom skupu svojstava ili parametara i unesene u odgovarajuće ćelije. Postoji nekoliko vrsta baza podataka koje se razlikuju u strukturi i namjeni upotrebe.
Hijerarhijske baze podataka
Struktura u hijerarhijskoj bazi predstavljena je u obliku sheme koja ima objekte različitih razina koji pripadaju jednoj ili drugoj skupini podataka. U bazi podataka postoje nadređeni i podređeni elementi, t.j. provedena su načela nasljeđivanja i grupiranja prema vrsti pohranjenih podataka. Strukturno, hijerarhijska baza je stablo elemenata. Tako se implementiraju XML dokumenti i Windows registar.
Na primjer, u trgovini postoji baza podataka o kupcima. Svaki je kupac kupio određeni proizvod. Stoga, ako kupnju u trgovini predstavljate kao hijerarhijsku bazu podataka, nadređeni će se element izraziti u određenom kupcu. Podređeni element bit će kupljena roba koja će biti povezana sa svakim potrošačem pojedinačno. Tako će kupac Petrov, koji je kupio DVD uređaj i diskove s filmovima, biti glavni element. Player i diskovi bit će povezani s Petrovim i bit će podređeni elementi u bazi podataka.
Umrežene baze podataka
Mrežne baze podataka također su izgrađene na principu hijerarhije, ali imaju određenu razliku - svaki podređeni element može se povezati s nekoliko nadređenih zapisa, t.j. objekti koji se nalaze iznad ove ćelije u strukturi.
Dakle, svaka mrežna baza podataka samo je složena hijerarhijska. Nedostatak ove vrste je određena zabuna kod pohrane velikih količina podataka, što krši učinkovitost njihove upotrebe prilikom spremanja informacija općenito.
Upečatljiv primjer mrežne baze je Internet koji ima velik broj dokumenata koji imaju nekoliko nadređenih elemenata i međusobno su povezani hipervezama, tj. distribuirane unutar jedne mrežne baze.
Relacijske baze podataka
Danas je ova vrsta baza jedna od najraširenijih i najraširenijih zbog svoje strukture. Svi podaci u takvoj bazi podataka pohranjuju se u zasebnu tablicu kojoj se pristupa izravnim pristupom retku, stupcu ili određenoj ćeliji ili korištenjem postojećeg jezika upita ili sustava upravljanja bazom podataka.
Najteža faza u razvoju relacijskih baza podataka je dizajn.
Tablica označava vrstu podataka, redni broj, parametar niza, tekst itd. Svaki od ovih elemenata može se automatski pronaći pomoću odgovarajućeg upita za pretraživanje, bez obzira na količinu pohranjenih podataka, što ovu vrstu čini posebno učinkovitom pri izvršavanju zadataka pohrane podataka tijekom razvoja web mjesta ili opsežnih pohrana informacija.
