Stvaranje programa sastoji se od nekoliko faza, koje se nazivaju životni ciklus. Testiranje je jedna od najvažnijih faza, jer prethodi isporuci softvera kupcu i puštanju u rad. Treba imati na umu da svrha testiranja nije osigurati da program radi ispravno i ispravno, već otkrivanje pogrešaka, prepoznavanje kvarova pri stvaranju netipičnih situacija ili abnormalnih prekida.
Potrebno
- - testirani program s izvornim kodom;
- - programska dokumentacija;
- - plan ispitivanja;
- - nekoliko skupova ulaznih podataka (i točnih i namjerno netočnih);
- - istomišljenici koje predstavljaju kolege.
Upute
Korak 1
Prvi korak u testiranju je otklanjanje pogrešaka. Otklanjanje pogrešaka u pravilu izvodi programer koji je napisao program ili zna programski jezik proizvoda koji se ispituje. Tijekom faze otklanjanja pogrešaka, programski izvorni kod provjerava se zbog sintaksnih pogrešaka. Otkrivene pogreške uklanjaju se.
Korak 2
Sljedeći korak u otklanjanju pogrešaka je statičko testiranje. U ovoj se fazi provjerava sva dokumentacija dobivena kao rezultat životnog ciklusa programa. Ovo je tehnički zadatak, specifikacija i izvorni kod programa na programskom jeziku. Sva se dokumentacija analizira na usklađenost sa programskim standardima, a kao rezultat statičke provjere utvrđuje se kako program udovoljava navedenim kriterijima i zahtjevima kupaca. Otklanjanje netočnosti i pogrešaka u dokumentaciji jamstvo je da je stvoreni softver visokokvalitetan.
3. korak
Sljedeći korak u testiranju je upotreba dinamičkih metoda. Dinamičke metode primjenjuju se u procesu izravnog izvođenja programa. Ispravnost softverskog alata provjerava se prema skupu testova ili skupovima pripremljenih ulaznih podataka. Tijekom izvođenja svakog testa prikupljaju se i analiziraju podaci o kvarovima i neispravnostima u programu.
4. korak
Postoje metode u kojima se program smatra "crnom kutijom", tj. koriste se podaci o problemu koji treba riješiti i metode u kojima se program smatra "bijelim okvirom", tj. koristi se programska struktura.
Korak 5
Cilj dinamičkog testiranja crne kutije programa je identificirati maksimalan broj pogrešaka u jednom testu koristeći mali podskup ulaznih podataka. Za provođenje ispitivanja ovom metodom potrebno je pripremiti dvije skupine ulaznih uvjeta. Jedna skupina treba sadržavati ispravne ulaze za program, druga skupina treba sadržavati netočne ulaze na temelju specifikacije pogrešnih unosa. Nakon pokretanja programa na ulaznim podacima iz obje skupine utvrđuju se razlike između stvarnog ponašanja funkcija i očekivanog.
Korak 6
Metoda "bijelog okvira" omogućuje vam istraživanje unutarnje strukture programa. Skup testova temeljenih na ovom principu u cjelini trebao bi osigurati da svaki operater prođe barem jednom. Podjela na skupine ulaznih uvjeta trebala bi biti usmjerena na provjeru prolaska svih programskih staza: uvjeta, grana, petlji.
